Ovih dana, Tvrka Henkel, u sklopu svog humanitarnog projekta Utječite na sutrašnjicu (MIT-Make an Impact on Tomorrow) donirala je OŠ „Švarča“ pomagala pri učenju za slijepe i slabovidne učenike.
-Za donaciju sam prijavila OŠ „Švarča“ jer sam kao roditelj četvero djece, od čega dvoje polazi ovu školu, bila upoznata sa situacijom dječaka, Filipa Lukežića koji također polazi ovu školi i koji progresivno gubi vid, te mu je otežano pratiti nastavu bez dodatnih pomagala. Nakon razgovora s ravnateljicom škole, Andrejom Željković, koja me upoznala s potrebama i problemima s kojima se slabovidni učenici susreću u školi, odlučila sam kroz Henkel MIT projekt osigurati Braillov pisaći stroj i zvučne lopte za slijepe i slabovidne. Jako sam sretna što je upravo ovaj zahtjev za donacijom odobren te smo bili u mogućnosti nabaviti ova iznimno važna pomagala, ističe najzaslužnija osoba za dolazak ove vrijedne i toliko potrebe donacije, Karlovčanka Valentina Brozović iz kompanije Henkel Croatia d.o.o. Riječ je o donaciji preko 12, 5 tisuća kuna. Podsjetimo da na globalnoj razini Henkel provodi projekt MIT još od 1998. godine, a u Hrvatskoj od 2001. godine. Na ovaj način kompanija Henkel pomaže najpotrebitijima, te jača volonterski rad svojih zaposlenika i umirovljenika diljem svijeta.
-Mi unutar škole funkcioniramo kao velika obitelj, majka Valentina Brozović to je prepoznala i imala je potrebu to i izreći. Ovo nama je pravo bogatstvo, donacije za one kojima je ovakav vid pomoći potreban, kaže Andreja Željković, ravnateljica škole.
Filipova priča
O prvom integriranom slabovidnom djetetu u redovni školski sustav OŠ „Švarča“, Filipu Lukežiću, pisali smo negdje u ovo doba, sada već davne 2010. godine. Filip je tada krenuo u prvi razred osnovne škole. Moj prvi susret s Filipom zauvijek ću pamtiti po zanimljivom odgovoru na moje sasvim obično pitanje. Naime, Filipov razred bio je smješten na drugom katu, jer je njegova majka prema preporuci stručnjaka tražila da se za njega ništa posebno ne prilagođava već da sve ostane kako je planirano kako bi se što bolje uklopio i što brže osamostalio. Njegova učionica bila je na drugom katu, te sam ga upitala broji li stepenice do razreda i koliko ih ima, a on je sasvim iskreno dječje odgovorio, kako ne zna koliko ima stepenica, ali da će ih izbrojati, kako bi drugi puta znao. Otkrio mi je kako dok se penje stepenicama broji tegle sa cvijećem koje se nalaze na rukohvatu, a do njegove učionice ima 16 tegli. Filipov otac Daniel, ističe kako Filip od prvog razreda čita i piše sa povećalom što je dosta zahtjevno jer jednom rukom drži povećalo, a drugom rukom piše. Format njegovih knjiga je A-3 što je jako teško razvući na stolu. Ovakav stroj za Breillovo pismo u školi uvelike će olakšati Filipovu i njegovim roditeljima život. Naime, svako jutro majka je nosila ovakav stroj, koji imaju kod kuće, u školu, kako bi Filipu omogućila napredak i osnovno osposobljavanje za život. Tifopedagog iz škole „Vinko Beg“ iz Zagreba dolazi dva puta tjedno na individualnu nastavu s Filipom i upravo za te sate Filipu je potreban ovakav pisaći stroj. Filip se prisjeća ističe kako je učenje Brajce potrajalo, ne stoga što je teško naučiti pisati, već zbog toga što je vrlo teško napisano brzo čitati. Najveće je stvar zapamtiti kombinacije tipki koje tvore jedno slovo. Najjednostavnije je slovo „a“, dok se primjerice za slovo „dž“ mora stisnuti kombinacija od pet tipki. Filip je danas učenik 5. razreda, odlično prihvaćen od kolega u razredu i u školi, izvrstan u svladavanju školskih obaveza, posebice u matematici. No, nije tu kraj Filip je odličan i u sportu.
-Imam drugi plavi pojas u taekwondou, trener mi je Petar Lukežić, koji ima isto prezime kako i ja, ali nismo rod. Volim biciklizam. Ovo ljeto tata i ja smo biciklom otišli do Metlike i natrag. Skupljam i stari novac. Imam jednog prijatelja u Njemačkoj, Matu Dumančića, koji mi pomaže u skupljanju novca. On ima 67 godina, ali to nije važno da budemo dobri prijatelji, ističe Filip.
Da je empatija ono što nas povezuje najbolji je primjer Valentina Brozović i tvrtka Henkel, koji su olakšali školovanje jedanaestogodišnjem Filipu Lukežiću.
br